Grad Vodice

U subotu, 20. lipnja u 20 sati Dramska amaterska družina Pučkog otvorenog učilišta Vodice izvodi premijeru predstave Bez trećega. Riječ je o komornoj psihološkoj drami Milana Begovića u kojoj igraju Grgo Birin i Anđela Fržop, a Joanne Juričev je off glas. Tekst je prilagodio i predstavu režirao Zdravko Todorović.

Kako zbog zaštitnih mjera, dvorana Kulturnog centra Vodice prima samo 57 posjetitelja, molimo da karte podignete na blagajni Kulturnog centra koja će raditi od 15. do 19. lipnja od 11 do 13 sati.
Ulaz se ne naplaćuje, ali će se, zbog ograničenog broja posjetitelja, ulaznice dijeliti i bez njih se neće moći ući u dvoranu.

O PREDSTAVI
Za svoj uigrani, vješti glumački par (Anđelu Fržop i Grgu Birina) odabrali smo komornu psihološku dramu s tragičnim završetkom, „Bez trećeg“ Milana Begovića (1876.- 1948.), hrvatskog dramatičara, intelektualca između dva svjetska rata, našega vrlog Vrličanina iz Dalmatinske zagore. Drama, praizvedena u Zagrebu 1931., vrhunsko je djelo hrvatske dramske književnosti i svjetskog modernizma; drama muško-ženskih napetih odnosa i karakternih razlika, složenih zapleta i motiviranih obrata - prava studija ljubomore. Salonska junakinja iz metropole, plemenita Giga sa zagrebačkoga Gornjega grada, osam je godina vjerno čekala muža ratnika. Nakon što je bio proglašen mrtvim, Marko se vraća iz ruskog zarobljeništva. I dok silom želi ostvariti muževo pravo, ona, duboko povrijeđena njegovom neopravdanom ljubomorom i sumnjom u nevjeru, ustrajno odbija biti tek muški posjed. U noći dugoočekivanog povratka svoga Odiseja to je bila „najtužnija sreća“ naše suvremene Penelope. „Nema sretne ljubavi/Il n y a pas d amour heureux“ (Brassens - Aragon).
Pa se onda ti voli!
LIRSKI INTERMEZZO: zimska večer, kiša s grmljavinom. Salon Gige Barićeve, pl. Remetinec. Zvonjava telefona. U ormariću pisma iz Galicije, Beča i Provanse, i revolver! Lepršaju bijeli listovi i notni zapisi… Na glasoviru Bechstein ruže i knjige, po zidu portreti. U kutu crni smoking - mladi pijanist preludira lepršavi valcer, svira za Gigu, koja je najviše voljela Bacha. Pa ipak, Ludwig van Beethoven: Za Elizu i Sonata quasi una fantasia op 27 No 1. Galerija prosaca, psi božice Dijane. Na žuru kavijar, whisky i karte, i napokon Gigino fatalno: NE MOGU! Kloparanje i kočenje vojničkih vlakova… Na kolodvoru mlade žene u crnini čekaju muževe. Sedamnaest joj je godina tek – bilo one večeri na Cmroku. Padao je snijeg kad ju je profesor Marko (34) zaprosio i sutradan otišao u rat. Vratit će se njezin kapetan, neprepoznatljiv, bradat i taman. A nju će naći istu, lijepu i obožavanu. Zbog onog pisma - rupca, za svoju je plemkinju Dezdemonu ovaj boljševik Otelo od pletenica ispleo - omču!

DRAMSKA AMATERSKA DRUŽINA POU-a VODICE, koja je osnovana 2008., a koju desetu sezonu zaredom vodi isti voditelj, neizbježno je osuđena na voditeljsko kazalište: ustrajavanje na teškom tekstu i pretencioznoj izvedbi, pristajanje na neujednačenost i nedovršenost kolektivne igre-rada brojnog amaterskog ansambla, ali i držanje do pojedinih vrsnih suradnika, do vjerne domaće publike i suda relevantne struke. Osim toga, odgovorni smo prema otvorenoj ustanovi, odgojnoj kući i doslovnom učilištu. U okvirnom su nam programu , dakako, uvijek aktualne teme: ove sezone migracijska kriza (kolaž „Po lukama i kolodvorima“ više autora, Begovićeva drama „Bez trećeg“), antikorporacijska pobuna malih klijenata („Tarifa Revolution“ prema Maši Kolanović), jezična zavičajnost – vlaški idiom mlade Viktorije Božina („Amelie od Benkovca“)...
Dakle, ostajemo vjerni, po Tolstoju, starom obrascu svih dobrih priča: Čovjek odlazi na put, ili stranac je došao u grad!

zima 2020. (prije COVID-a 19)

Zdravko Todorović