Večeras je u Kulturnom centru Vodice održana svečana sjednica Gradskog vijeća Grada Vodica posvećena sutrašnjem Danu Grada i župe Našašća Sv. Križa, danu kad se slavi sveta Jelina, zaštitnica Vodica.
Na sjednici, kojoj su prisustvovali brojni ugledni uzvanici iz Županije, susjednih gradova i općina, dodijeljene su plakete Grada Vodica zaslužnim sugrađanima za 2017. godinu.
Za humanitarno i duhovno djelovanje u Župi Vodice plaketu je primio don Ivan Čolak, Marko Juričev Martinčev za doprinos u kulturi i sportu te očuvanju nematerijalne kulturne baštine, Darko Jukić za iznimnu humanost i davalaštvo krvi te Antica Juričev Talijaš, Klara Roca i Stoja Juričev Pipić za doprinos u očuvanju tradicije i starih vodičkih običaja.
Don Ivan Čolak rođen je 1939. godine u hrvatskoj katoličkoj obitelji u Letnici na Kosovu. U prvim godinama svećenstva vršio je službu kapelana u nekoliko rimokatoličkih župa na Kosovu, a prije dolaska u Hrvatsku bio je i generalni vikar Prizrenske biskupije. Od 2004. godine pastoralno djeluje u Zadarskoj nadbiskupiji, kao bolnički kapelan, a zatim župnik u Župama Pakoštane i Drage. Sveti Otac Ivan Pavao II. počastio je don Ivana 2003. godine naslovom papinskog prelata i počasnim naslovom monsinjora.
Nakon bolesti i razrješenja, don Ivan se nastanjuje u Vodicama i tu pastoralno ispomaže u vodičkoj župi. Iako je relativno kratko nastanjen u Vodicama, njegovo je duhovno djelovanje neizmjerno veliko - kroz sakramente ispovjedi, razgovore i susrete s ljudima, uvijek je nasmijan i spreman pomoći. Prošle smo godine obilježili 50 godišnjicu gradnje crkve Gospe Karmelske na Okitu, a upravo je don Ivan dobri duh ovog svetišta na kojeg svakodnevno hodočasti već godinama.
Marka Juričeva Martinčeva većina poznaje kao člana proslavljanje vodičke klape Bunari u kojoj pjeva od samog početka i čiji je jedan od osnivača, ali on je aktivan član još nekoliko gradskih udruga.
Posljednjih pet godina bio je na čelu Vodiških žudija, dugogodišnji je član Crkvenog pjevačkog zbora gdje je svojim angažmanom znatno pridonio očuvanju višestoljetne tradicije glagoljaškog pučkog pjevanja. Uz tradicijsko i klapsko pjevanje, gospodin Juričev Martinčev bavi se i sportom. Nekad član Nogometnog kluba Vodice, danas je član Atletskog kluba, a bio je pokretač i jedan od organizatora Tradicionalnog malonogometnog turnira vodiških generacija te je zaslužan za kontinuitet, kvalitetu i značaj ovoga turnira i danas. Član je Crvenog križa, Kluba Dobrovoljnih darivatelja krvi, Laga More 249 i Katoličkih skauta. Njegova ljubav za Vodice i posvećenost očuvanju baštine očituje se i kroz njegovu djelatnost jer kao vlasnih trgovine suvenira nudi isključivo domaće autohtone provode vodičkog kraja čime pomaže malim proizvođačima i pridonosi turističkoj ponudi grada.
Gospođa Antica Juričev Talijaš jedna je od osnivačica i prvih članica Kulturne udruge Vodiške perlice, aktivna i dan danas u svojoj 78-oj godini u svim programima Udruge. Osobito se ističe u izvođenju autohtonih vodičkih napjeva, igranju nijemog kola i pripremanju domaće vodičke spize, odijevanju nošnje i zahtijevanom veživanju šudara po vodiški. Svoja znanja i vještine nesebično prenosi na mlađe generacije, pa će po ovoj čuvarici još živjeti vodiške užance.
Gospodin Darko Jukić je već 69 puta darovao krv. Svojim primjerom potiče i motivira druge, članove obitelji, prijatelje i kolege da nesebično čine isto. Dugi je niz godina aktivna u radu kluba Dobrovoljnih darivatelja krvi i promicanju davalaštva ove tekućine koja spašava živote.
Gospođa Klara Roca jedna je od osnivačica Kulturne udruge Vodiške perlice. Još od 2002. godine, nesebično se zalagala za očuvanje vodičke tradicije prenoseći običaje svog mjesta kao čuvarica. Bila je poznata beračica i poznavateljica divljeg samoniklog jestivog i ljekovitog bilja, predačica i plesačica. Priznanje je dobila posthumno.
Gospođa Stoja Juričev Pipić uključila se u rad Kulturne udruge Vodiške perlice u ljeto 2004. godine kad su zvonila s kampanela zvona. Uvijek je prva dolazila na sastanke i probe. Bila je vrsna tkalica i predačica vune i brnistre, a mali kabel i siganj držala je na svom škabelinu i onda kad je uoči svog 83. rođendana, usnula beskrajni san. Plaketu je dobila posthumno.